Parafrazirajući onu poznatu izreku da nije teška robija, teški su robijaši, mogao bih, na osnovu svega što vidim, pa i sam doživljavam, i ja da kažem: nije teška starost, teški su starci. Pa i oni prerano ostareli mladi, ophrvani skepticizmom i negativističkim pogledom na svet, koji zagorčavaju život sami sebi, ali i drugima, a naročito onima ostarelima. Stalno osmatrajući i vagajući da li staroj osobi dolikuje ili ne dolikuje, ovo ili ono...
Posted to Generalna
02/02/2009
Edit
Parafrazirajući onu poznatu izreku da nije teška robija, teški su robijaši, mogao bih, na osnovu svega što vidim, pa i sam doživljavam, i ja da kažem: nije teška starost, teški su starci. Pa i oni prerano ostareli mladi, ophrvani skepticizmom i negativističkim pogledom na svet, koji zagorčavaju život sami sebi, ali i drugima, a naročito onima ostarelima. Stalno osmatrajući i vagajući da li staroj osobi dolikuje ili ne dolikuje, ovo ili ono...
Zato i ne iznenađuje što znamenita spisateljica izbegava da u svojoj knjizi, pod naslovom – beleška o piscu- navede makar samo i godinu svoga rođenja. Biti star ili samo stariji od nekih drugih tako postaje mana koju valja kriti!
Zatim, onaj veoma rasprostranjen eufemizam «baka» i «deka», čak i zvanično u medijima! A zašto? Valjda zato što se smatra da je sramotno biti ono što jesi, a to znači baba i deda! Uvredljivo, nego šta. A tako je jednostavno i lepo stvari nazivati pravim imenom u skladu sa onom latinskom: J' apelle un chat un chat.
Možda je u nekim drugim podnebljima lepo biti star, ovde u ovom našem svetu to je do zla boga ponižavajuće. I to ne samo zbog mizernih penzija i skupoće. Isto tako boli i izveštačeno ispoljavanje poštovanja prema starima, ali takvog, neiskrenog poštovanja iz kojega provejava slabo prikriveno nipodaštavanje.
Zato sam, inspirisan istinskim događanjima iz sopstvene advokatske prakse, i došao na ideju, čak potrebu, da napišem roman «Starac i sunce» (Prometej – Beograd 2008., knjižare «Dereta» i «Stubovi kulture») o prkosnom starcu Mirku Mirkoviću, koji toliko nesebično voli znatno mlađu ženu da je oslobađa zakletve na večnu vernost odriče se njene fizičke prisutnosti, kako bi joj omogućio sreću sa njenim vršnjakom, a za samog sebe bira dostojanstvo u osami, kao sopstveni, dobrovoljni lapot. Samo što dalje od onih najbližih, kako bi ih oslobodio grdnh napora da mu izražavaju svoju zahvalnost i poštovanje kojeg uistinu nema. Starac im, ali u mislima da ih ne bi povredio, pored svega ostalog što mu je na duši, poručuje: neću vas za svedoke mojeg fizičkog i mentalnog propadanja.
Možda zbog naslova ove knjige izgleda paradoksalno ali u suštini ovo je roman namenjen pre svega mladima, koji će, ako budu imali sreće, neminovno jednom ostariti, pa će im dobro doći to malo sunca za starce.
Napisah ovo zato što mladi izbegavaju da o toj temi pišu, a stare ni inače niko ne želi da sluša.
Marko Smukov, Beograd
Posted to Generalna
02/02/2009
Edit
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.
Posted to Generalna
02/02/2009
Edit